Vlak bez voznog reda

U proljeće 1946. u Jugoslaviji se organiziraju velike migracije stanovništva iz pasivnih krševitih dinarskih krajeva u plodne panonske ravnice Slavonije, Baranje, Srijema, Vojvodine. Vlakovima se preseljavaju cijela sela pa tako i stanovnici sela Dolac u Dalmatinskoj zagori, koji su dobili zemlju i kuće u baranjskom selu Topolovu. Na čelu dolačke seobe je predsjednik seoskog odbora, prvoborac Lovre, kojem se sviđa udovica Ike. U seobu su krenula i Lovrina braća Duje i mladi Periša zvan Pešo. Tu je i Pešin ratni sudrug, mornar Nikolica kojem se također sviđa Ike. Na putu se Pešo zaljubi u Danu, djevojku iz susjednog sela, ne znajući da je ona već obećana za ženu sinu baranjskog gazde...